Istorijat

Od svih sportova na vodi, danas toliko popularnih među Zemuncima, veslanje ima najdužu tradiciju. U veslačkom klubu danas se čuva jedna stara fotografija iz vremena između 1884. i 1888. godine na kojoj su predstavljeni veslači u šestercu sa kormilarom za koje se veruje da su posada sportskog čamca austrijske parobrodarske agencije DDSG iz Novog Sada koji su navodno u to vreme posetili Zemun. Prema nekim tumačenjima, to je bio prvi sportski čamac koji se pojavio u Zemunu, ali navodi povodom te slike do danas ničim nisu dokazani, tako da organizovano veslanje u gradu ipak možemo da pratimo tek od kraja dvadesetih godina ovog veka, kada su osnovani prvi klubovi za koje imamo sigurne podatke.

Zaljubljenik u Dunav, potonji inženjer Mirko Jelovac, preveslao je 1926. godine svojim čamcem kroz Đerdapsku klisuru, što pre toga nije pošlo za rukom ni jednom Zemuncu ili Beograđaninu. Iduće godine on osniva i prvi veslački klub u Zemunu kojeg je prozvao Đerdap, u znak sećanja na ovaj podvig. Već te godine, 18. aprila, u okviru proslave fudbalskog kluba Sparta, na Dunavu se održava "propaganda veslačkog kluba", a priređene su i trke ribarskih čamaca, što je verovatno i ranije činjeno, ali o tome nemamo podataka. Prvi članovi koje je Jelovac okupio oko svog kluba bili su uglavnom đaci i studenti. Oni su dobrovoljnim radom podigli drveni hangar i klupsku prostoriju na placu kod današnje hidrobaze, za koji su plaćali godišnju zakupninu od 3 dinara. Hangar je korišćen sve do rata, mada je klub svoje sedište kasnije premestio u Ulicu cara Dušana broj 9. Kako je već 1928. godine osnovan drugi, mnogo jači klub, Đerdap je nastavio svoju aktivnost samo rekreativno. Klub se održavao sve do rata, a od ranih tridesetih godina njegovo članstvo uglavnom čine stariji članovi zemunskog sokolskog društva, sa kojim Đerdap održava prisne odnose jer je i sam Jelovac svojevremeno bio izvrstan sokolaš. U svojim pravilima Đerdap je čak imao odredbu da u slučaju prestanka rada kluba, njegova celokupna imovina pripadne sokolskom društvu Zemun - Matica. I u sokolskom društvu veslanje je bilo prilično razvijeno i omiljeno. Društvo je posedovalo dva velika "narodna" čamca za obuku, rekreativno veslanje, ali i za prevoz svojih članova na Lido u letnjim mesecima.

1

 

Članovi Galeba 1930. godine ispred klupskog hangara u dvorištu električne centrale
Gornji red: Bonačić, Totović, Marsić, Mišović i Ćurlica, srednji red: Nakić, Sartori, Mrkušić, Goldštajn i Đal, donji red: Burmaz, Jovanović, Gradišnik i Tišov